Osnovni razlog razvoja osteoporoze jest starenje, kao i manjak estrogena, a koji ubrzava proces koštane pregradnje, što dovodi do gubitka koštane mase. Liječenje osteoporoze provodi se u svrhu smanjivanja gubitka koštane mase, a sastoji od općih mjera i specifičnoga farmakološkog liječenja.
Pišu: Izv. prof. dr. sc. Krunoslav Kuna, dr. med
Ana Marija Stojić, dr. med.
Osnovni
razlog razvoja osteoporoze jest starenje, kao i manjak estrogena, a
koji ubrzava proces koštane pregradnje, što dovodi do gubitka koštane
mase. Liječenje osteoporoze provodi se u svrhu smanjivanja gubitka
koštane mase, a sastoji od općih mjera i specifičnoga farmakološkog
liječenja. U žena u postmenopauzi korisne su preventivne mjere u svrhu
smanjenja gubitka koštane mase, koje uključuju uzimanje adekvatne
količine kalcija i vitamina D prehranom ili suplementacijom, primjerenu
fizičku aktivnost, odricanje od pušenja i smanjenje pretjerane
konzumacije alkohola. Navedeni postupci posebno su indicirani pri
uzimanju lijekova koji povećavaju gubitak koštane mase, kao što su
glukokortikoidi, citotoksični lijekovi (kemoterapija), antikonvulzivi i
imunosupresivi. Bolesnici koji imaju osteoporozu i visok rizik za
prijelome kostiju, uz navedene mjere, trebaju uzimati i specifičnu
terapiju. Uz postojeće lijekove, trenutno se istražuje nekoliko
potencijalnih agensa za koje se smatra da mogu povoljno utjecati na
koštanu masu, poput inhibitora sklerozina (romosozumab).
Osteoporoza
je metabolička koštana bolest karakterizirana gubitkom mineralnoga
sadržaja i smanjenom gustoćom kostiju, a s obzirom na to da uzrokuje
povećanu krhkost kostiju dovodi do posljedičnoga povećanja rizika za
lomove kosti. Procjenjuje se da zahvaća 200 milijuna žena u svijetu –
otprilike jednu desetinu žena do 60 godina života, jednu petinu žena do
70 godina života, dvije petine žena do 80 i dvije trećine žena do 90
godina života (1). Istraživanja su pokazalada je u Europi invalidnost
uzrokovana osteoporozom veća nego ona uzrokovana karcinomima (uz iznimku
karcinoma pluća) te je ista ili veća od invalidnosti uzrokovane
kroničnim nezaraznim bolestima poput astme, reumatoidnog artritisa i
srčanih bolesti, uzrokovanima povišenim krvnim tlakom (2).
Starenjem se funkcija spolnih žlijezda jajnika i testisa smanjuje, što
dovodi do manjka hormona i usporivanja procesa izgradnje kosti te
konačno dolazi do smanjenja koštane mase i razvoja osteoporoze.
Gubitak
koštane mase u žena nastupa ranije nego u muškaraca. Žene ubrzano gube
koštanu masu nakon menopauze, a nakon 65. godine života taj se gubitak
izjednačuje u žena i muškaraca. U žena u postmenopauzi korisne su
preventivne mjere u svrhu smanjenja gubitka koštane mase, koje uključuju
uzimanje adekvatne količine kalcija i vitamina D prehranom ili
suplementacijom, primjerenu fizičku aktivnost, odricanje od pušenja i
smanjenje pretjerane konzumacije alkohola. Navedeni postupci posebno su
indicirani pri uzimanju lijekova koji povećavaju gubitak koštane mase,
kao što su glukokortikoidi, citotoksični lijekovi (kemoterapija),
antikonvulzivi i imunosupresivi. Bolesnici koji imaju osteoporozu i
visok rizik za prijelome kostiju, uz navedene mjere, trebaju uzimati i
specifičnu terapiju (3).
Dijagnostika i klasifikacija osteoporoze
Dijagnoza
osteoporoze se prema Svjetskoj zdravstvenojorganizaciji (SZO) uglavnom
postavlja denzitometrijskim mjerenjem, odnosno određivanjem mineralne
gustoće kostiju. Denzitometrija skeleta (engl. dual energy x-ray
absorptiometry, DEXA) kvantitativna je metoda koja se koristi razlikom u
apsorpciji rendgenskih Xzraka u kosti i mekom tkivu za mjerenje
mineralnoga sadržaja kosti, a dobivena vrijednost koštane mineralne
gustoće iskazuje se u gramima po kvadratnom centimetru (engl. bone
mineral density, BMD; g/cm2), ili se uspoređuju bolesnikove vrijednosti s
referentnim rasponom za određenu populaciju, a odstupanje izražava u
jedinicama standardne devijacije od vrijednosti za određenu populaciju
(T-vrijednost ili Z-vrijednost).
Najčešće se kategorije dijele
prema usporedbi BMD-a s prosječnim vrijednostima za mladu, zdravu osobu s
vršnom koštanom masom koja se postiže u dobi oko 20–30 godina, pa
T-vrijednost označuje odstupanje od prosječne vrijednosti vršne koštane
mase osoba istoga spola u toj dobi. Odstupanje od vrijednosti prosječne
koštane mase osoba iste dobi i spola je Z-vrijednost.
Prema
kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije T-vrijednost veća od –1
označuje urednu koštanu mineralnu gustoću, T-vrijednost između –1 i –2,5
označuje osteopeniju, a T-vrijednost manja od –2,5 znači osteoporozu.
Metoda se primjenjuje za postavljanje dijagnoze osteoporoze uz procjenu
rizika prijeloma kao i u praćenju učinka liječenja (4).
Liječenje osteoporoze
Osnovni
razlog nastanka osteoporoze jest starenje, kao i manjak estrogena, koji
ubrzava proces koštane pregradnje, što dovodi do gubitka koštane mase, a
osteoklasti povećavaju svoju aktivnost. Osim genetičkih čimbenika
rizika (ženski spol, bijela rasa, niska tjelesna masa) u čimbenike
rizika za razvoj osteoporoze spadaju i rana menopauza, prekomjerna
potrošnja alkohola, pušenje, dugotrajna imobilizacija te dugotrajno
uzimanje lijekova koji smanjuju koštanu masu. U protektivne čimbenike
ubraja se estrogenska supstitucija, kao i prekomjerna tjelesna masa koja
je povezana sa smanjenim rizikom za nastanak osteoporoze, ali nosi
druge rizike za zdravlje.
Temeljni su ciljevi liječenja
osteoporoze prevencija prijeloma, stabilizacija te povećanje koštane
mase. Kod nastanka prijeloma cilj je uklanjanje simptoma i sprječavanje
deformiteta kosti, uz očuvanje funkcionalne sposobnosti bolesnika te
podizanje kvalitete života.
Prema preporuci Američkoga
nacionalnog društva za osteoporozu (NOF),
liječenje osteoporoze sastoji se od općih mjera i farmakološkoga
liječenja (4, 5)
Opće mjere
Podrazumijevaju prekid loših
navika te uklanjanje čimbenika rizika, a preventivne mjere zaštite od
gubitka koštane mase jesu pravilna prehrana uz adekvatan unos kalcija i
vitamina D te tjelesna aktivnost.
Unos kalcija i vitamina D.
Dodatak
kalcija u hrani, ženama u menopauzi, donekle štiti od gubitka
kortikalne kosti, a vitamin D pospješuje apsorpciju kalcija u tankome
crijevu. Za žene starije od 50 godina preporučuje se unositi prehranom
oko 1200 mg kalcija na dan te 800–1000 internacionalnih jedinica
vitamina D na dan.
U slučaju nedovoljnog unosa prehranom,
potrebno je uzimati nadomjestke kalcija i/ili vitamina D, a primjena
kalcija obvezna je i uz liječenje bisfosfonatima (4, 5)
Tjelesna aktivnost
Naglašava
se važnost djelovanja sile teže, odnosno mehaničkog opterećenja na
koštani sustav, a istraživanja pokazuju da bi žene s osteoporozom
trebale vježbati minimalno 30 minuta tri puta na tjedan. U metaanalizi
10 istraživanja pokazano je da tjelesna aktivnost smanjuje nastanak
prijeloma u starijoj populaciji (4,8 prema 10,9 posto u kontrolnoj
skupini; relativni rizik [RR] 0,49, 95% CI 0,31–0,76) (6). Starije osobe
koje se bave tijelovježbom zadržavaju i spretnost, što je važno za
izbjegavanje posljedica nespretnih padova (6).
Prestanak pušenja i izbjegavanje pretjerane konzumacije alkohola
Duhanski
proizvodi snizuju razinu estrogena i dokazano su štetni za kostur, kao i
za cjelokupno zdravlje te je bolesnike potrebno savjetovati i
ohrabrivati da prestanu pušiti. Umjereno konzumiranje alkohola nema
negativan utjecaj, međutim, redovito pijenje više od dvaju alkoholnih
pića za žene ili tri za muškarce može biti štetno. Prekomjerni unos
alkohola, odnosno alkoholizam povećava i rizik od padova (4).
Farmakološko liječenje osteoporoze
Odluka
o načinu liječenja osteoporoze zasniva se na individualiziranom
pristupu uz zajedničku odluku bolesnika i liječnika. Prema nalazima
denzitometrije, odnosno T-vrijednosti, bolesnici se svrstavaju u
kategorije rizika, a one s visokim rizikom za prijelom kosti, treba
farmakološki liječiti.
Prema Cosmanu i suradnicima, farmakološka
se terapija preporučuje u slučaju ranijega prijeloma kuka ili kralješka
nakon male traume, u pacijentica s T-zbrojem manjim ili jednakim od 2,5 u
području kuka, vrata bedrene kosti ili lumbalne kralježnice, u žena u
postmenopauzi s osteopenijom kuka, vrata bedrene kosti ili lumbalne
kralježnice uz 10-godišnju vjerojatnost za lom kuka jednaku ili veću od
3% te 10-godišnju vjerojatnost prijeloma uzrokovanog osteoporozom
jednaku ili veću od 20% (bazirano na postupniku SZO-a FRAX) (4).
Farmakološko
liječenje obuhvaća niz pripravaka koji su svrstani su u tri kategorije:
lijekovi koji zaustavljaju razgradnju kosti, lijekovi koji potiču
izgradnju kosti, lijekovi koji potiču izgradnju i zaustavljaju
razgradnju kosti. Od navedenih, najčešće su u primjeni hormonska
nadomjesna terapija estrogenima/gestagenima, bisfosfonati, selektivni
modulatori estrogenskih receptora ili tzv. SERM-ovi (raloksifen),
denosumab, stroncijev ranelat, teriparatid i kalcitonin.
Hormonsko
(estrogensko/gestagensko) liječenje. Smatra se prvom linijom u
prevenciji i liječenju osteoporoze u žena u perimenopauzi. Učinkovitost
estrogena ovisi i o razdoblju koje je prošlo između prestanka funkcije
jajnika i vremena uvođenja terapije, a najkorisniji se učinak postiže
ako se primjene neposredno nakon menopauze, tj. prije nego se koštana
masa smanji na veličinu rizika za prijelom. Primjenjuju se u žena u
ranoj postmenopauzi u svrhu ublaživanja izraženih vazomotornih simptoma s
urogenitalnom atrofijom i promjenama kože, uz poseban oprez u žena koje
imaju sklonost tromboembolijskim incidentima, koronarnoj bolesti srca,
moždanom udaru te karcinomu dojke ili endometrija, budući da mogu
povisiti rizik za nastanak istih, te se u tim slučajevima ne savjetuju
kao lijek izbora (7-10).
Bisfosfonati. Često se primjenjuju kao
prva linija liječenja za većinu žena u postmenopauzi s osteoporozom,
zatim u liječenju osteoporoze u muškaraca, kao i za liječenje
osteoporoze inducirane lijekovima poput glukokortikoida i
imobilizacijom. Povećavaju koštanu masu i smanjuju rizik za prijelom
kosti zbog snažne inhibicije osteoklastične aktivnosti čiji učinak traje
i nakon prestanka primjene lijeka. Nuspojave uključuju simptome
gornjega gastrointestinalnog trakta, koje se mogu spriječiti ispravnim
uzimanjem lijeka prema uputama proizvođača. Istraživanja pokazuju da
alendronat, risedronat, ibandronat i zoledronat poboljšavaju mineralnu
gustoću kostiju u postmenopauzalnih žena s osteoporozom (11, 12).
Pregledom
istraživanja objavljenih između 2005. i 2014. godine pokazana je
učinkovitost istih lijekova u prevenciji loma kralježnice u usporedbi s
placebom, a isto je dokazano i u metaanalizi 34 istraživanja, kao i da
alendronat, risedronat i zoledronat znatno smanjuju rizik za lom kuka i
ostalih nekralježničnih lomova povezanih s osteoporozom (13, 14).
Selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM). Pripadaju skupini nesteroidnih lijekova koji se
vežu na estrogenske receptore, ali djeluju različito na različita tkiva
(na kost imaju estrogen-agonistički učinak, a na tkivo dojke i
maternice antagonistički učinak).
Raloksifen je uobičajeno lijek
izbora za prevenciju osteoporoze u bolesnica s povišenim rizikom za
karcinom dojke. Više istraživanja pokazalo je da raloksifen povećava
mineralnu gustoću kosti te dovodi do smanjenja prijeloma kralježnice,
iako nije dokazan učinak na smanjenje nekralježničnih prijeloma (15,16).
SERM-ovi ujedno smanjuju količinu masnoće u krvi i rizik za nastanak
karcinoma dojke, a prema pojedinim autorima raloksifen, bazedoksifen i
tamoksifen su dobar izbor za prevenciju karcinoma dojke u žena u
postmenopauzi s povišenim rizikom (17). Ti lijekovi nemaju nepovoljnih
utjecaja na tkivo dojke i maternice, dok je rizik za nastanak krvnog
ugruška jednak kao i kod HNL-a. Metaanaliza devet istraživanja koja su
uključivala 24.523 žene u postmenopauzi pokazala je da raloksifen
povećava rizik za duboku vensku trombozu i plućnu emboliju. SERMovi
ponekad uzrokuju grčeve u nogama i pogoršavaju valunge u menopauzi (18)
Stroncijev
ranelat. Pripada u noviju generaciju lijekova za liječenje osteoporoze,
a ima dvojako djelovanje istodobno potičući stvaranje kosti i njezinu
razgradnju. Neupitno je dokazan njegov učinak na povećanje koštane mase,
međutim potrebna su dodatna ispitivanja da bi se isključilo moguće
negativno djelovanje na ostale organske sustave u tijelu, pa je u
posljednje vrijeme njegova primjena ograničena. Lijek se može
preporučiti bolesnicima u kojih liječenje drugim lijekovima nije moguće
ili je izostao učinak na bisfosfonate. Kontraindicirano ga je
primijeniti u bolesnika s ishemijskom bolešću srca, perifernom
arterijskom bolešću, cerebrovaskularnom bolešću ili anamnezom tih
bolesti te u bolesnika s nereguliranim povišenim krvnim tlakom (21).
Tibolon.
Sintetički steroid koji ima estrogeno, gestageno i androgeno djelovanje
te pripada skupini lijekova koji se primjenjuju za hormonsko nadomjesno
liječenje. Povoljno djeluje na različita tkiva u tijelu, kao što su
mozak, rodnica i kosti, uz ublaživanje vazomotornih simptoma u
klimakteriju, poput navale vrućine i noćnoga znojenja, ima povoljan
učinak na urogenitalnu atrofiju, spolnu disfunkciju u žena i
raspoloženje, a bez negativnog utjecaja na maternicu i dojku. Prevenira
gubitak koštane mase u žena u ranoj postmenopauzi, a također smanjuje
rizik za prijelom kralježnice (22, 23).
Kalcitonin. Hormon koji
proizvode parafolikularne C-stanice štitnjače a koji sprječava
razgradnju kosti te na taj način povećava gustoću koštane mase u
kralježnici, a može se primijeniti u obliku nosnoga spreja koji ima
analgetički učinak smanjujući bol uzrokovanu vertebralnim prijelomima
(24).
Potencijalni lijekovi za liječenje osteoporoze
Trenutno
se istražuje nekoliko potencijalnih agensa za koje se smatra da mogu
povoljno utjecati na koštanu masu. To su inhibitori sklerozina
(romosozumab) i katepsin K inhibitori (odanakatib). Inhibitori
sklerozina (romosozumab). Sklerozin, koji stvaraju osteociti inhibira
stvaranje kosti, a u istraživanju na miševima utvrđeno je da je
sklerozin ključni negativni regulator stvaranja trabekularne i
kortikalne kosti. Romosozumab je monoklonsko protutijelo koje inhibira
sklerozin, a ima dvostruki učinak na kost povećavajući izgradnju kosti
uz smanjenu resorpciju.
Istraživan je u istraživanju na 7180 žena
u postmenopauzi s osteoporozom, koje su primale romosozumab ili placebo
u razdoblju od 12 mjeseci, 210 mg jednom mjesečno. Primjena
romosozumaba povezuje se sa sniženim rizikom za prijelom kralježnice u
odnosu na placebo nakon 12 mjeseci (73% manji rizik, P <0,001) i
nakon 24 mjeseca (75%, P <0,001).25 U skupini koja je primala
romosozumab primijećen je jedan atipični prijelom bedrene kosti i dva
slučaja osteonekroze.25
Katepsin K inhibitori (odanakatib).
Katepsin K je proteaza osteoklasta, koja ima ulogu u resorpciji kosti
točnije u razgradnji kolagena tipa I. Istraživanje provedeno tijekom
dviju godina pokazalo je da tjedna primjena odanakatiba povećava
mineralnu gustoću kosti (BMD) u lumbalnoj kralježnici i kuku u žena u
postmenopauzi s niskom početnom mineralnom gustoćom kostiju.26 Slično
povišenje mineralne gustoće kosti pokazano je i u drugim
istraživanjima.27,28 Međutim, nedavno je primijećeno da odanakatib
statistički značajno povisuje rizik za moždani udar te je trenutno
prekinut program razvoja lijeka (29).
Trenutno su u tijeku i
klinička istraživanja lijekova za cijeljenje prijeloma (između ostalih i
projekt Osteogrow Hrvatskoga društva za kalcificirana tkiva) u kojemu
se iskorištava krvni ugrušak dobiven iz bolesnikove krvi, a koji služi
kao nosač koštanoga morfogenetskog proteina 6 (BMP6) (30).
Zaključak
Osteoporoza
u žena u postmenopauzi može se prevenirati i liječiti
individualiziranim pristupom baziranom na izboru lijekova ovisno o
učinkovitosti, riziku i cijeni trebale bi se primjenjivati u svih
bolesnica, a podrazumijevaju adekvatan dnevni unos kalcija i vitamina D u
organizam, odricanje od štetnih navika poput pušenja i pretjerane
konzumacije alkohola, uz primjerenu fizičku aktivnost. Hormonsko
nadomjesno liječenje smatra se prvom linijom u prevenciji i liječenju
osteoporoze u žena u perimenopauzi te ranoj postmenopauzi, a primjenjuje
se kad postoje i simptomi manjka estrogena u najnižoj učinkovitoj dozi,
naravno, ako ne postoje druge kontraindikacije za primjenu. Selektivni
modulatori estrogenskih receptora (SERM), odnosno najčešće
upotrebljavani raloksifen primjenjuje se za prevenciju i liječenje
postmenopauzalne osteoporoze uz smanjenje rizika za vertebralne
prijelome u bolesnica s povišenim rizikom za karcinom dojke. Kao prva
linija liječenja žena u postmenopauzi, za liječenje sekundarne
osteoporoze inducirane lijekovima i kroničnim bolestima, te za liječenje
osteoporoze u muškaraca, primjenjuju se oralni bisfosfonati koji
inhibiraju razgradnju kosti uz relativno malo nuspojava.
Denosumab,
kao i teriparatid primjenjuju se za liječenje osteoporoze s visokim
rizikom za prijelome, ili već nastalim prijelomima, u postmenopauzalnih
žena i muškaraca te u bolesnika u kojih je izostao učinak bisfosfonata.
Literatura